четвртак, 17. јун 2010.

O meni



Zovem se Slobodan Čičković. Živim u vlastitoj kući, u ulici Dr Draga Perovića 11 u Trebinjskom naselju Gorica. Rođen sam 07. 05. 1975 u selu Šćenica, nekadašnja opština Trebinje, Republika Bosna i Hercegovina , Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Poslije dejtonskog sporazuma moje rodno mjesto (selo) je izdvojeno iz opštine Trebinje kojoj je odvajkada pripadalo i dodijeljeno (dato, prodato, ukradeno od naroda i prošlosti) i sada pripada opštini Ravno i Hercegovačko – Neretvanskoj Županiji i BiH Federaciji. Po nacionalnosti sam Srbin, pravoslavne vjeroispovjesti. Slavim slavu Svetog Đurđa – Đurđevdan.


Oženjen sam. Otac sam jednog dijeteta, četiriipogodišnje djevojčice Anastasije. Moja žena se zove Zorica. Po prvi put sam student nekog fakulteta, i to fakulteta za Turizam i Hotelijerstvo u Trebinju. Do sada pored osnovne škole imam završenu srednju elektrotehničku (ja) školu smijer energetika kao i pet razreda osnovne muzičke škole smijer harmonika koje sam završio u osnovnoj muzičkoj školi Luka Sorkočević u Dubrovniku. U nižim razredima osnovne škole sam se bavio i pjevanjem u školskom horu. Trenirao sam i plivanje. Nakon navršene četvrte godine života sa porodicom selim iz rodnog sela u novoizgrađenu pordičnu kuću u Dubrovniku. Tu se školujem i živim zajedno sa porodicom sve do 1991 i početka ratnih sukoba na području bivše Jugoslavije


.

1991 useptembru mjesecu upisujem srednju elektrotehničku školu u Nikšiću. Tu završavam drugi i reći razred srednje škole.To vrijeme svoga školovanja kao dječarac od šesnaest , sedamnaest godina,u nesretnim ratnim uslovima koji su bili zadesili bivšu nam državu provodim sam, odvojen od porodice stanujući i živući u domu učenika i studenata u Nikšiću. !993 napuštam Nikšić i selim se u Tivat , gdje završavam srednju školu, i gdje nastavljam živjeti do 1996. Poslije završetka školovanja , nalazim zaposlenje kao radnik u luna parku, a poslije toga u salonu zabave gdje su se nalazili i mogli koristiti poker aparati , stolovi za bilijar, video igrice , fliperi i stolovi zastolni fudbal. 1996 godine zajedno sa bratom i jednim drugom odlazim u Grčku. Otišli smo na ostrvo Krit, u okolinu grada Hanje. Mjsto se zvalo Skines. Tu ostajem, živim i radim do maja 1997 godine. U maju prelazim u turističko mjesto Gerani , koje se nalazi nekoliko kilometara od grada Hanje na samoj morskoj obali. Tu živim i radim do 31.12.1997 kada se vraćam u Tivat. Tačno na novu godinu 1998 prelazim grčku i makedonsku granicu i dolazim kući. U po povratku iz Grčke u Tivtu boravim približno godinu dana, a zatim selim u Trebinje. U Trebinju se zapošljavam u pekaru klas, gdje stičem pekarska znanja i radim oko tri godine. 2002 kao dvadesetsedmogodišnjak stupam u bračnu zajednicu sa suprugom Zoricom. 2003 napuštam pekaru i vraćam se na selo, gdje se bavim stočarstvom oko tri godine. Na selu u slobodno vrijeme počinjem raditi figure od drveta. Najčešće radim figure od korijanja u kojima prvo vidim ili bolje reći prepoznam neki lik ili scenu , a zatim čistim drvo od truleži i kore i obrađujem ga do konačnog završetka. 2009 21.09. na Malu Gospu u rodnom selu Šćenici poslije službe koja se održava u crkvi , koja je i posvećena Maloj Gospi otvaram i održavam prvu samostalnu izložbu od deset radova rađenih većinom u zanoveti (vrsta drveta). Pored izrade radova u drvetu pišem i pjesme od kojih su četiri obrađene i za koje je napisana muzika (jedan od mojih radova) Te pjesme su snimljene na cd a izvodi ih izvorna pjevačka grupa iz Trebinja koja se zove Na Kamenu Kamen. 2005 rađa mi se kćerka Anastasija. 2006 se vraćamo u Trebinje , gdje počinjem raditi u Frikomu prodavnici bijele tehnike kao magacioner. Poslije toga 2008 godine , prelazim u Banjalučku firmu Panelektro koja se bavi elektro – instalacijskim radovima. Radio sam u grupi te firme kao majstor-električar. Radili smo struju na novouseljenoj fabričkoj zgradi kod škole u Gorici. Zbog neredovnih plata napuštam firmu i vidjeći zlu i goru upisujem 2009 godine fakultet za turizam i menadžment u Trebinju, sa nadom da ću svojim radom, znanjem i zalaganjem moći da ostvarim sebi i svojoj porodici normalan život i egzistenciju.

1 коментар:

  1. Pozdrav Starom Skolskom !!!
    Kako da te nadjem pa da popijemo nesto, zadnji put sam te vidio u Trebinju 1992god.

    ОдговориИзбриши